Dejan Stojiljković, prozni i dramski pisac, filmski i strip-scenarista, rođen je u Nišu 1976. godine. Do sada je objavio romane Konstantinovo raskršće, Duge noći i crne zastave, Znamenje anđela, Kainov ožiljak (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i Olujni bedem, kao i prozne zbirke Leva strana druma, Low Life i Kišni psi. Ekskluzivno za Bookmate, piše priče iz serijala “Kula”.

Počevši od prvog romana, preko scenrarija, a sve iz perspektive pisca stripa, scenografija tvojih romana i kratkih priča u centar smešta jedan fantastičan svet.

– Fantastika ume da bude relativna stvar, nešto što je danas nemoguće, koliko sutra postane realnost. U osamdesetim smo gledali u ”Zvezdanim stazama” bežične komunikatore i bili fascinirani tom fantastičnom izmišljotinom, danas svako od nas u džepu ima pametni telefon. Živimo naučnu fantastiku, i to ima svoje dobre i loše strane. Opet, sve je to vrlo inspirativno za pisca, naročito ako ga je Bog obradio bujnom maštom.

“Kula” je psihološki horor o mladom studentu koji stupa u vezu sa čudnom, starijom devojkom koja je neka vrsta verskog fanatika. Kako ste izgradili glavne junake, šta ih karakteriše, kako biste ih opisali?

– “Kula” je vrlo slična Kingovom romanu “Isijavanje” po kome je Kjubrik snimio jedan od najboljih horor filmova svih vremena. Prvo, to je priča o duhovima i posednutim zgradama, kod Kinga je to hotel u nekoj zabiti, a kod mene soliter na periferiji grada koji je izgrađen na groblju vojnika iz Prvog svetskog rata. Dalje, glavni junak “Isijavanja” je alkoholičar, takođe i glavni junak “Kule”. Zato je, baš kao i kod Kinga, moj roman u epizodama priča o demonu alkoholizma i koliko ta vrsta zavisnosti i bolesti može da uništi čoveka. Ceo narativ je, u stvari, vapaj glavnog junaka koji hoće da se izvuče iz tog demonskog kruga zavisnosti i kome to iznova i iznova ne uspeva. Neću da krijem, ima tu dosta autobiografskog i zato je možda taj sloj priče tako ubedljiv, jer sam i ja lično prolazio kroz neke od tih teških i mučnih situacija. Za razliku od junaka “Kule”, ja sam uspeo da se izborim sa tim demonima. Verujem da čitaocu ostaje ta dilema, šta je veće prokletstvo, zavisnost ili duhovi mrtvih vojnika koji proganjaju glavnog junaka.

Da li je razlika u godinama mladog studenta i starije devojke danas prihvaćena od strane sveta u kome živimo?

– Pa nisu oni baš toliko udaljeni kada su godine u pitanju. Ivona je od studenta starija nekih 5-6 godina. Nije to neka razlika. Nije to kao kad Eva Ras ima ljubavnika mlađeg od nje 50 godina. To je opet autobiografski momenat jer sam ja, kao student, imao veze sa devojkama starijim nekoliko godina od mene. Opet, ja sam po prirodi puritanac, pa mi je normalnije da parovi budu bliski godinama, naročito ako žele da imaju decu. Na primer, moja supruga je samo godinu dana starija do mene. Stvarno ne mogu da zamislim da sutra, kao pedesetogodišnjak, šetam curicu od 20 godina. To mi je neprirodno, usiljeno, nerealno… Blam. Kapiram da takav moj stav nije “in”, ali mislim da priroda sama nalaže neke stvari. Mladost je mladost, a starost je starost. Oduvek je tako bilo. Ulje i voda se ne mešaju.

Radnja priče raspliće se kroz deset literarnih epizoda, ljubiteljima TV serija ovakav način čitanja biće neodoljiv i podsetiti ih na najkvalitetnije Netflix i HBO sadržaje. Nećemo otkrivati detalje, mada, možemo li ekskluzivno za čitaoce Žurnala otkriti bar delić onog što ih očekuje u fantastičnom serijalu “Kula”?

– “Kula” je još od oktobra dostupna na servisu Bookmate, i ne bih onima koji nisu čitali da spojlujem, ali mogu da kažem da pored “Isijavanja”, podseća na neke Netfliksove i HBO serije iz tog žanra. S tim što, naravno, to nije prosto kopiranje već je sve vrlo naše, balkansko, srpsko… Dakle, to jeste taj narativ u štosu Henrija Džejmsa, Pitera Štrauba i ostalih poznatih “ghost story” pisaca ali su sama priča, atmosfera, likovi apsolutno nešto što je našem čitaocu prepoznatljivo i blisko, ima tu dosta odjeka naše prošlosti i naše realnosti u kojoj živimo.

Da li je lakše i za jednog nagrađivanog pisca lepše pisanje romana ili kratkih priča?

– Moj prijatelj i kolega Zvonko Karanović je jednom rekao da je priča trka na sto metara a roman – maraton. Svaka od tih disciplina ima svoje izazove i svoje draži.

U vreme pandemije servis Bookmate je ostvarenje svakog sna za one koji vole da čitaju. Šta biste vi iz naše ponude preporučili čitaocima Žurnala?

– “Put do zvezda”, autobiografiju Jurija Gagarina.

Ostavite odgovor